Sjed'te jos malo

Jedne prilike otisla sam sa jetrvom kod hadzinice Munire na kafu. Pricala je meni jetrva kakve lokume pravi hadzinica, one bijele sto su usecer uvaljani, sto mirisu... Eh, te.

Doceka nas nasmijana, kose podvezane pod jemeniju.
Cini mi se ni ne sjedosmo, udje njena snaha i donese tacnu sa findzanima, a za njom eto i hadzinice, nosi tanjir sa lokumima."Evo malo, uz kafu."
Sporim pokretom se spusti na seciju, prosle godine je dvaputa u banje isla, kaze, evo treca godina kako kuburi sa kukom.

Jetrva i hadzinica godinama se paze i uvijek imaju sta pricati.Ja sjela ukraj i slusam, sta cu... Ne ide niti da sta pricam, niti dasta pitam.
Srknuh gutljaj kafe te desnom rukom krenuh da uzmem lokum, alijevu ono drzim ispod, da ne poprznim po cilimu i seciji. Osjetila sam kako mirise i prije nego sam ga prinijela ustima. Krenuh da zagrizem... Ma samo stoga jezikom dotaknuh, prepolovi se na pola, te brze bolje zatvorih usta, da mi ne pobjegne.

Ma cini se sam sam istog trena zazmirila, u prvi mah i nesvjesna toga, a on poce da se topi, haman pa sam od sebe... Mrdnut ja nemogu, ni jezikom nit mozgom... K'o omadjijana se prepustih lokumu, sta cu mu,jaci je bio od mene...A on mirom mirise, na maslo, a pršti tek toliko dok sesav ne otopi u ustima i klizne niz grlo. Nema tu zvakanja, kakvo zvakanje..Mislim da bi se hadzinica smrto uvrijedila da je vidjela da lokum prevrcem poustima...

Nije to trajalo dugo, koliko vec treba da se pojede lokum velicine malog prsta.
Kad sam vec postala svjesna da zmirim, otvorim oci i cujem sebe kako pitam:
"Halalite hadzinice, hocete li mi molim Vas reci kako vam ispadnu vako plahi, divni... Ovako bijeli, prhki, isti, a vako se tope imirisu?"

Smjesak joj preleti preko bijelog smezuranog lica, ipak ima hadzinica finih godina, ako ne i preko 70.
Nekako, ucini mi se, tesko uzdahnu, uze jastuk da se fino namjesti i prebaci tezinu na drugi kuk, te poce:

"Nema se 'ceri sta reci, obicni lokumi sto ono idu sa maslom, to kad eto insan ne zna sta bi, uvijek to caskom zamjesis.
Uzmes brasna s obje sake, pune da budu, te prosij kroz sito,zna se zametnut' kakva baja, ne do Bog. A u drugu posudu, pa ko saka velicine,haj tako da kazem, uzmi masla pa ga istrgaj onako u komade.
Sad trebas dobro to rukama da izradis, treba malo duze, alnemoj da zuris. Nek' se fino maslo otopi medj' rukama.
Kad se skoro pa otopilo, dodaj ono brasno, al nemoj sveodjednom, prvo stavi pola, pa sve pomalo dodaji, osjetices pod rukama. Palagano krenes mjesiti, cim pocne da se lijepi za ruke, a ti opet dodaj saku brasna.I sve tako...

Ma osjetices pod rukama...

Kad krene tijesto samo da se odvaja od ruku, potari brasnoms krajeva sta je ostalo tijesta."

Samo mi je kroz glavu proleti, sto nisam ponijela teku ili bar zatrazila papir da zapisem, pa onda skontam, ma haj, nema tu nista kompikovano, tri sastojka i eto ga.
Mislim,zavrsila... Kad opet uzdahnu i nastavi:

"Od tog tijesta prepolovi na 4 dijela, ko loptenapravi, pa prekrij, nemoj da se susi.
Rukama ko da oklagiju drzis pa sve tânji da dobijes ko cijev neku. Razumijes me?!"

Klimnuh... Sve razumijem, znam kako cijev izgleda.

"Kad budes k'o prst debljine dosla, e nemoj vise. Onda uzmes noz, pa onom tupom stranom rezes, al nakoso, ev' ovako." Pa mi pokaza rukom pod kojim uglom je rezan lokum u tanjiru.
"E kad si sve to izrezala, poredaj ih u pleh, al nemoj preblizu jedan drugog, nek disu, malo i narastu. vid' ces.
Kad sve izrezes, peces, al to moras paziti. Iskreno da ti kazem, to i jest najteze. Hoce preletiti. Eeeee, zato moras sve vrijeme pored njih stajati i gledati.
Peces jedno, pa sta ti ja znam, jedno deset min na jakojvatri, al pazi, ne prejakoj. I onda smanjis skroz ono. Ma ne znam ti rec', kako je snaha kupila ovaj novi sporet, ne znam na njega."
Okrenu se prema kuhinji.

"Jasminaaaa, koliko ono na rerni bude?!"
"Majko,izmedju 80 i 100!"
"Eeh jes, tako je. Smanjis skroz tako i ostavi nek se lagano tiste.Al ne odmici jos od sporeta, vruca je rerna jos pa hoce planuti,pogledaj ako osjetis da mirisu, okreni ih pa vrati onda.
Neka ih jedno po sata, ma Boga mi i jace... Vid'ces...
Kad budu gotovi dobro ih uvaljaj u staub secer, metni ijedan vanilin secer, nek mirise malo.
Nemoj ih nicim prekrivati, nek' se fino ohlade, pa onda smjesti ih u kakvu kutiju, nemoj da je plasticna, hoce povuci miris. Stavi u od cipela ako imas, sve moze da ti stane.
Skloni nek stoje gdje na hladnom, ja ih stavim u nastavak ispod stepenica, sa brasnom i pilavom."

Proslo je, cini mi se i minut, dok sam shvatila da je prestala pricati. Nit sta reci, nit sta pitati. Ugledah joj blagi osmijeh nalicu i kako se pridize da ustane.

"Boli me vala ovaj lijevi kuk, ne mogu dugo da sjedim"
Jetrva me pogleda, naisareti mi da je vakat da krenemo, te se digosmo.
" Eto hadzinice moja, mi bi da krenemo, vakat je..."
"Vala ste mogle jos malo posjediti, vi meni halalite,ja ne mogu dugo na seciji, boli me... Jasminaaaaaa, spakuj im u onu kutiju od sladoleda, lokuma, de pohiti"
"Ma nemojte hadzinice, ne treba", a sve mi nesto oko srca drago .
"Poselamite kuci, Salihu posebno, recite joj nek'dodje, a i ja cu, samo da me malo popusti"

Poselamismo se. Poljubih je u obraz bijeli, a sve rukama drzim njenu saku, zao mi je pustiti.
Najradije bih joj ruku prinijela usnama i poljubila, te divne smezurane pjegave ruke sto prave onakve lokume.

Ne poljubih, nesto me bi stid...

Stisnu me drugom rukom za lakat, priblizi mi se, k'o da hocenesto da mi sapne, neku tajnu... "Nemoj puno brasna odjednom, da ne budupretvrdi, a ne valja ni premekane... Pomalo, osjetices pod prstima kad je tamam."

"kolac od malina"

Uvijek je kuci bilo kolaca.To je bilo neko nepisano pravilo. Ha u tepsiji krene da se nazire kraj prethodnom ,pravio se sljedeci ..i tako je uvijek bilo!

Ne do Bog da se desi da nema,da neko od musafira,gostiju kumova bane,a nema kolaca..ode obraz domacice.
E takva je bila moja mati.
Sta je meni tad bilo.nekih 5-6 godina i ostace taj kolac u sjecanju,pored svih ostalih,al ovaj pamtim,jer ovaj je bio drugaciji,moj najdrazi..ne znam sto.
Ni po cemu nije bio poseban niti drugaciji od ostalih..kolac ko kolac,tek sloj nekog tijesta,biskvita..ma nije to obicni biskvit bio,vec nesto,nakav sav socan,ni previse sladak ni malo,tamam..al krenimo redom.

teka vako kaze:

5 jaja
solja secera
po solje ulja ili neke druge masnoce
solja i po brasna,prosijati sa pola praska za pecivo
saka oraha ,a i ne mora

puter
4 rebra cokolade
solja mlijeka
solja secera
rum?..
3 jajeta
umutiti jaja sa secerom,pjenasto,da pobijeli,pa onda dodati ulje
na samom kraju prosijano brasno sa praskom za pecivo
i orahe..ako ima
kad je kora pecena,preliti sa mlakim filom koji smo prethodno skuhali
kad se ohladi,posuti sa sakom oraha krupno sjeckanih


To je pisalo,al ja nikad nisam vjerovala u recepte,bilo je tu jos neceg..haj ga znaj

Znam samo da se najvise obradujem kad ovaj napravi..obicni jeftini kucni kolac..i moj Kolac


Rezao se po tabijatu,poslije rucka,uz kafu kad s ocem se sjedne piti kafa,izrezu se dva reda,pa na stanglice i svako ima svoje hise..ni manje ni vise.
Ocu idu 3-4 ,meni dva..ma bude uvijek i treci.. : "Saroooo...evo ti i ovaj".ko da je sad cujem..dadne uvijek svoj,ko fol cuva se kila ..nakon 20 i nesto godina sam tek shvatila kako je strah od debljanja samo izlika da svom djetetu (po)kazes koliko ga volis.

Danas nje nema pored mene..23 godine ce sad..i kao sto je normalno,pomalo slika blijedi,koliko god se svaki dan tjerala da se sjecam,bilo cega ,samo da ne zaboravim..lik je sve blijedji,al ostao je miris i ukus tog kolaca ..u ustima,u nozdrvama,u onom skrovitom dijelu duse.

Napravim ga cesto,jeftin kolac,isplativ,djeca ga vole..brzo se napravi,jos brze pojede..al nije to to,jebi ga.
Jos nije...mozda i skontam koji je sastojak zaboravila u teku zapisati.
Ali nazirem ga..samo me je strah naglas reci.

zasto japrak mora biti ko po prsta..ni milimetar veci :)

koju ideju trebas imati u glavi da potrosis sate praveci ove minijaturne zalogajcice?

ne bih rekla da je to ideja,to je ludost,totalna..zaista koji mentalni sklop moras imati?
ali posto ja vjerujem da to nema veze sa umom i racionalnoscu,vec sa emocijom..

kad sam se udala,sa 22 godine,iza sebe sam vec imala vec,pa nekih 12 godina kuharskog staza,racunajuci i one ratne godine kad se kuhalo sta se kuhalo,od niceg ,.jestiv obrok
sa 11 godina sam opasala majcinu kecelju,voljom Njegovom to sam uradila..otac i sestra i ja i kecelja..bila je njena sveska,par kuhara i to je to..
sve sto sam imala je slika nje kako svaki dan oko 4 i 20 ko munja s vrata pristavlja rucak i miris iz kuhinje
druga slika je ,ona kako nemumorno,ocu za Bozic sprema tone sitnih kolaca,toneee..pleh za plehom,kutija za kutijom ..tad mi nije bilo jasno koja budala moras biti pa da svaki kolac,od njih milion filujes sa 2,3 kreme..umaces svaki ,zasebno! u glazure.premazujes, svaki ko po prsta majusan,ma i manji ...ludost totalna

i onda ja za ljubav ocevu,nstavim iz godine u godinu pravite iste te sitne kolace,ne bas tone,al krenula sam od 5 vrsta,prevazisla sam majku ,kad je jedne godine za Bozic bilo 12 vrsta..3 dana nakon tog Bozica je umro..i nikad vise nisam napravila nijedan sitni bozicni kolac


i ostale su samo slike . ludost..svasta nesto ...sjecanja na miris vanilije,oraha.neceg .. i sad me uzme i vrtoglavica kad se sjetim kolicine i velicine tih kolacica..bogda ba


i elem,udadoh se ja,meni 22 godine,znam ponesto kuhati,puna ljubavi,svaki dan bih ja njemu nesto nesto maxuz,sto ono kazu,ko svako nase musko,daj pite i niko sretniji,al kontam da mu jos udovoljim..pitah ga: " a Boga ti sta volis najvise da jedes"...i zajebah se sto pitah
te ti ja u ruke,bukvar A.Lakisica i redom..e tu sam se tek zajebala
dan po dan,iftar po iftar i nadodjoh..
al belaj se pojavi kad se najmanje nadas...
dosla meni svekrva nakon jedno 2 godine u zijaret ,onaj maxuz,zvanicni kad se mlada (do)pokazuje ,i ja ko prava ponosita i stasita hadzijna hanuma da se napravim vazna,skontam klepe cu
koji je to tek zajeb bio
zakuhala ja tijesto,pripremila meso ..razvukla,sijela i krenula ljepiti ih..udje svekrva,ja' kad neki zvuk ispusti.. i cujem je:
ama nevjesto draga sta ti je to tako?
koje?
ama bona,kolike su ti to?
ja' kolike trebaju biti???

i sjedne moja draga r.a svekrva i krene,rukicama svojim smezuranim i kvrgavim..uze onaj kvadratic tijesta,pa ko grasak velicine ,komadic mesa,'metnu..krajeve spoji,nesto uradi ..ja ko zblanuta ,ko da gledam madjionicara..pa u klepu,pa u nju..kako to? kako?
pa kako nego ovako,ovo su klepe,na zalogaj,sto bi se reklo.ne valja kad su vece...i ne valja,da znate..al i na to cu kasnije nadoci


i krenu prica..cic po mic..pitah je ,kako se udala,gdje muza upozala,kako je djecu radjala..kakv je hadzija bio kao dijete ..te ona poce pricati ..ja jednu,jedva,smotam,ona dvije ,tri...dok se okrenuh,prodje satak i jace ,a na bosci milion, MILION malih,majusnih klepa..

iducu deredzu ludosti spoznah,jednom kad se zadesih u Visokom ,a vikend bio
uranili,pa cemo zajedno rucak praviti..glava kuce bira i bijase japrak..da naglasim JAPRAK..sarmice u vinovoj lozi
kojeeee,kad sam to prezivjela ,sve cu

nije mi jasno gdje je pobrala 'nolisno lisce,majke mi veci list zare
sve je to ona,oparila..fil( aaa to je posebna prica,nikad jos nisam ubola ta smek,a Bog mi je svjedk da sve isto stavim..i nije mi jasno do dana danasnjeg kako postigne taj okus hrane)...
i krene motanje..prvo gledas.malo otvorenih usta,,blago sokiran,zblanut
dobro,kontam se..pa znam smotati sarmu,sta sam ih smotala
cujem opet zvuk.sokiran.."ama ne moze tako,prevelike" ...samo sto ne zaplacem,nije sto me ruzi,ne dere se ona,jes ters,al ne dere se,ona se samo sokirala kako mogu smotati tako VELIKU sarmu od malog lista loze
nastavi ona motati,ponekad koju progovori kad ce ti u po frke:
"nemoj ti meni sta zahatarit..al ne valja kad su velike...onda su isto ono  ...jos doda,da izvines"...suze su same krenule..pa sve se grcim od smijeha,al tiho,tacno me sramota bi ..
...
elem
jako traumaticno iskustvo,al nadasve nezamjenjivo!!!...
niti se ja vise pitam sto su joj klepe i japrak tolisni..niti trazim odgovor kako joj je svaki put japrak istog mirisa i okusa,al uvijek,nevjerovatno ...
a ja? ..e ja jos uvijek motam i motam ...i molim Boga da docekam snahe da im ja kazem koju


i tako
proslo je vremena dok sam shvatila..al shvatih
i ne valja kad su vece,nego bas tolisne..s razlogom su tolisne
trebam li reci,da joj je svaka iste velicine i oblika bila


ona ovo ne vidi,ne cuje me..al svaki dan spomenem dvije velike zene koje su od mene napravile ovo sto danas jesam...Hvala im na tome!

Povuci,potegni...ili,kako sam naucila pitu praviti

93,hladna ,sjecam je se...
Prahnulo starom da pojede pitu. Pitu pitom,a od svega u kuci jedno dvije kile brasna. Kao osnovu da dodje do realizacije njegovih poguzluka,imali smo brasno i moj nijet da napravim,ali...
Niti ja znam jufke zakuhati niti od cega napraviti,ali hajde da bar rijesimo prvi dio problema,da probamo jufku umijesti...
Uzmem neki kuhar..nema recepta za jufku,jebo te takav kuhar..nadjem drugi,nema..kontam se:kako se uopste jufka nauci,ako nema u knjigama,kuharima?
Sjeti se stari komsinice Fate sa petog,zena muslimanka,bes vakat,pod samijom,vazda nesto kuha,skonto ,ako ko zna,zna ona..te ja otrcim na peti,pokucam.
" ooo sine,bujrum!.." 
"ma necu teta Fato,htjela sam vas nesto zamoliti..ako imate vremena da sletite da mi nesto pomognete,hocu tati pitu da napravim,ali ne znam jufku.."
" hocu hocu.eto me samo da zavrsim nesto"
Sidje teta Fata,dok ja donesoh brasno,ona vec zasukala rukave,sklonila sve sa stola,razvukla ga..odmakla stolice,i ne vidis je kako to radi,a sve rasklonjeno i pripremljeno.
" e daj mi brasno,so i vode nam malo umlaci"
Ponijela sa sobom nekakvu posudu,kaze,na nju naucila mjeru ,lakse joj.. nasu' brasno,posoli.razgodi toplu vodu sa hladnom i poce sipati u tankom mlazu.
Lijevom sipa,a desnom mjesi..i sve govori :" e vidis vako..vidis..pomalo"

Haj zamijesi ona,napravila 3 loptice,ko sisa majke mi..premaza sa kap ulja,prekri' krpom.."mora sad da odstoji"


Eto i nije tesko,kontam u sebi. Ona je tu,nek ona to pravi,ja cu da gledam i ucim.

A s cime cemo pitu? To je bilo najgore od svega. Ode zena preko vrata,nije proslo se ni 5 min,eto je vraca se i nosi glavicu luka i 2 krompira,jedan ko limun velicine i jedan manji.."sad cemo mi sareni napraviti"
Otvorila ja konzervu,ona isjecka luk,krompir na kockice,ubaci ikar,kap ulja,soli..eto fila da se raspametis.

Uze Fata oklagiju,pobrasni sto,stavi onu lopticu tijesta, koja se u medjuvremenu malo razbucala,prevrnu je jednom,pobrasni,..opet je prevrnu i poce oklagijom da gura po njoj.
Jednom u jednom pravcu,pa okrenu je..pa opet gore-dole..
Kako ona mlatara okalgijom tako se jufka siri i siri..isto ko madjionicarski trik ,Allah'mi

U po frke stade sa oklagijom razvalaciti,kaze: " E sad nek opet malo stane,pa cu rukama dalje "
Opet prodje nekih par minuta,ode s druge strane stola.Podvuce ruke pod ivicu jufke,napola razvucene i krenu vuci.
Kako ona povuce,tako jufke krenu..i sve obilazi oko stola i razvalaci. Ma nije proslo ni 5 min,razvukla se jufka preko cijelog stola,a jos mu izvucen onaj srednji dio,sto se izvlaci kad nam dodju gosti na rucak.

Ja samo sjedim,sutim i ucim.

Posu fil po ivici,prebaci krajeve,jos ih malo prstima istanji,zarola ,odreza ,zavrnu zvrk,stavi ga u tepsiju..kaze: 
"E haj sad ti ovu "
"Ja???"
"Hajde m,hajde,,vidjela si nije tesko..hajde tu sam ja ,pomoci cu ako zapne"

Uzela ja jufku,sve isto ko ona,oponasam,kontam se ,sve je to bitno.
Ja oklagijom gore dole,ni makac.
"Pritsni malo,al nemoj jako"
Opet malo jace,krenu se povecavati.
Guraj,pritisci,posipaj brasnom..grska znoja krenuse ko da orem ,a ne pitu pravim..a i trema me spucala pravo.
Dosli do onog dijela kad treba s rukama.
Stala ko zaledjena,ne smijem je ja povuci ,nema para.
"Haj haj, evo vidi vako" Podvuce,povuce,.odeeee

Podvucem ja ruke,cini mi se nilski konj ima gracioznije pokrete.Kako ja podvukoh ruke,tako one proletise kroz jufku.
Taj bol se ne da rijecima opisati,same suze krenule.
Pogledam prema teta Fati,a ona fina kakva jeste,osmjehnu se i kaze:
"Nista,samo ti nastavi"
Od jos jedno 7 podvlacenja,3 puta su mi ruke proletile. Imala jufka vise rupa nego sto je njene povrsine.
Isto svicarski sir.
U neka doba uzela teta Fata stvar u svoje ruke,nekako sa sredine povlacila,nastiklavala ..sjeckala..i smota ne u jedan zvrk ,vec u manje,ko fol tako treba .
Razvuce ona i onu trecu jufku,sve u 5 minuta.

Ispekle se pite,pojele se pite..mirom mirisale,pita pitom.
Starom legla.meni prisjela vala,trauma je to,majke mi.
Ne bih vam ovo ni napisala da mi nije ovaj vjetar donio miris pite..od komsinice ispod.