Miris dunje na ormaru

zasto japrak mora biti ko po prsta..ni milimetar veci :)

koju ideju trebas imati u glavi da potrosis sate praveci ove minijaturne zalogajcice?

ne bih rekla da je to ideja,to je ludost,totalna..zaista koji mentalni sklop moras imati?
ali posto ja vjerujem da to nema veze sa umom i racionalnoscu,vec sa emocijom..

kad sam se udala,sa 22 godine,iza sebe sam vec imala vec,pa nekih 12 godina kuharskog staza,racunajuci i one ratne godine kad se kuhalo sta se kuhalo,od niceg ,.jestiv obrok
sa 11 godina sam opasala majcinu kecelju,voljom Njegovom to sam uradila..otac i sestra i ja i kecelja..bila je njena sveska,par kuhara i to je to..
sve sto sam imala je slika nje kako svaki dan oko 4 i 20 ko munja s vrata pristavlja rucak i miris iz kuhinje
druga slika je ,ona kako nemumorno,ocu za Bozic sprema tone sitnih kolaca,toneee..pleh za plehom,kutija za kutijom ..tad mi nije bilo jasno koja budala moras biti pa da svaki kolac,od njih milion filujes sa 2,3 kreme..umaces svaki ,zasebno! u glazure.premazujes, svaki ko po prsta majusan,ma i manji ...ludost totalna

i onda ja za ljubav ocevu,nstavim iz godine u godinu pravite iste te sitne kolace,ne bas tone,al krenula sam od 5 vrsta,prevazisla sam majku ,kad je jedne godine za Bozic bilo 12 vrsta..3 dana nakon tog Bozica je umro..i nikad vise nisam napravila nijedan sitni bozicni kolac


i ostale su samo slike . ludost..svasta nesto ...sjecanja na miris vanilije,oraha.neceg .. i sad me uzme i vrtoglavica kad se sjetim kolicine i velicine tih kolacica..bogda ba


i elem,udadoh se ja,meni 22 godine,znam ponesto kuhati,puna ljubavi,svaki dan bih ja njemu nesto nesto maxuz,sto ono kazu,ko svako nase musko,daj pite i niko sretniji,al kontam da mu jos udovoljim..pitah ga: " a Boga ti sta volis najvise da jedes"...i zajebah se sto pitah
te ti ja u ruke,bukvar A.Lakisica i redom..e tu sam se tek zajebala
dan po dan,iftar po iftar i nadodjoh..
al belaj se pojavi kad se najmanje nadas...
dosla meni svekrva nakon jedno 2 godine u zijaret ,onaj maxuz,zvanicni kad se mlada (do)pokazuje ,i ja ko prava ponosita i stasita hadzijna hanuma da se napravim vazna,skontam klepe cu
koji je to tek zajeb bio
zakuhala ja tijesto,pripremila meso ..razvukla,sijela i krenula ljepiti ih..udje svekrva,ja' kad neki zvuk ispusti.. i cujem je:
ama nevjesto draga sta ti je to tako?
koje?
ama bona,kolike su ti to?
ja' kolike trebaju biti???

i sjedne moja draga r.a svekrva i krene,rukicama svojim smezuranim i kvrgavim..uze onaj kvadratic tijesta,pa ko grasak velicine ,komadic mesa,'metnu..krajeve spoji,nesto uradi ..ja ko zblanuta ,ko da gledam madjionicara..pa u klepu,pa u nju..kako to? kako?
pa kako nego ovako,ovo su klepe,na zalogaj,sto bi se reklo.ne valja kad su vece...i ne valja,da znate..al i na to cu kasnije nadoci


i krenu prica..cic po mic..pitah je ,kako se udala,gdje muza upozala,kako je djecu radjala..kakv je hadzija bio kao dijete ..te ona poce pricati ..ja jednu,jedva,smotam,ona dvije ,tri...dok se okrenuh,prodje satak i jace ,a na bosci milion, MILION malih,majusnih klepa..

iducu deredzu ludosti spoznah,jednom kad se zadesih u Visokom ,a vikend bio
uranili,pa cemo zajedno rucak praviti..glava kuce bira i bijase japrak..da naglasim JAPRAK..sarmice u vinovoj lozi
kojeeee,kad sam to prezivjela ,sve cu

nije mi jasno gdje je pobrala 'nolisno lisce,majke mi veci list zare
sve je to ona,oparila..fil( aaa to je posebna prica,nikad jos nisam ubola ta smek,a Bog mi je svjedk da sve isto stavim..i nije mi jasno do dana danasnjeg kako postigne taj okus hrane)...
i krene motanje..prvo gledas.malo otvorenih usta,,blago sokiran,zblanut
dobro,kontam se..pa znam smotati sarmu,sta sam ih smotala
cujem opet zvuk.sokiran.."ama ne moze tako,prevelike" ...samo sto ne zaplacem,nije sto me ruzi,ne dere se ona,jes ters,al ne dere se,ona se samo sokirala kako mogu smotati tako VELIKU sarmu od malog lista loze
nastavi ona motati,ponekad koju progovori kad ce ti u po frke:
"nemoj ti meni sta zahatarit..al ne valja kad su velike...onda su isto ono  ...jos doda,da izvines"...suze su same krenule..pa sve se grcim od smijeha,al tiho,tacno me sramota bi ..
...
elem
jako traumaticno iskustvo,al nadasve nezamjenjivo!!!...
niti se ja vise pitam sto su joj klepe i japrak tolisni..niti trazim odgovor kako joj je svaki put japrak istog mirisa i okusa,al uvijek,nevjerovatno ...
a ja? ..e ja jos uvijek motam i motam ...i molim Boga da docekam snahe da im ja kazem koju


i tako
proslo je vremena dok sam shvatila..al shvatih
i ne valja kad su vece,nego bas tolisne..s razlogom su tolisne
trebam li reci,da joj je svaka iste velicine i oblika bila


ona ovo ne vidi,ne cuje me..al svaki dan spomenem dvije velike zene koje su od mene napravile ovo sto danas jesam...Hvala im na tome!