Jedne prilike otisla sam sa jetrvom kod hadzinice Munire na kafu. Pricala je meni jetrva kakve lokume pravi hadzinica, one bijele sto su usecer uvaljani, sto mirisu... Eh, te.
Doceka nas nasmijana, kose podvezane pod jemeniju.
Cini mi se ni ne sjedosmo, udje njena snaha i donese tacnu sa findzanima, a za njom eto i hadzinice, nosi tanjir sa lokumima."Evo malo, uz kafu."
Sporim pokretom se spusti na seciju, prosle godine je dvaputa u banje isla, kaze, evo treca godina kako kuburi sa kukom.
Jetrva i hadzinica godinama se paze i uvijek imaju sta pricati.Ja sjela ukraj i slusam, sta cu... Ne ide niti da sta pricam, niti dasta pitam.
Srknuh gutljaj kafe te desnom rukom krenuh da uzmem lokum, alijevu ono drzim ispod, da ne poprznim po cilimu i seciji. Osjetila sam kako mirise i prije nego sam ga prinijela ustima. Krenuh da zagrizem... Ma samo stoga jezikom dotaknuh, prepolovi se na pola, te brze bolje zatvorih usta, da mi ne pobjegne.
Ma cini se sam sam istog trena zazmirila, u prvi mah i nesvjesna toga, a on poce da se topi, haman pa sam od sebe... Mrdnut ja nemogu, ni jezikom nit mozgom... K'o omadjijana se prepustih lokumu, sta cu mu,jaci je bio od mene...A on mirom mirise, na maslo, a pršti tek toliko dok sesav ne otopi u ustima i klizne niz grlo. Nema tu zvakanja, kakvo zvakanje..Mislim da bi se hadzinica smrto uvrijedila da je vidjela da lokum prevrcem poustima...
Nije to trajalo dugo, koliko vec treba da se pojede lokum velicine malog prsta.
Kad sam vec postala svjesna da zmirim, otvorim oci i cujem sebe kako pitam:
"Halalite hadzinice, hocete li mi molim Vas reci kako vam ispadnu vako plahi, divni... Ovako bijeli, prhki, isti, a vako se tope imirisu?"
Smjesak joj preleti preko bijelog smezuranog lica, ipak ima hadzinica finih godina, ako ne i preko 70.
Nekako, ucini mi se, tesko uzdahnu, uze jastuk da se fino namjesti i prebaci tezinu na drugi kuk, te poce:
"Nema se 'ceri sta reci, obicni lokumi sto ono idu sa maslom, to kad eto insan ne zna sta bi, uvijek to caskom zamjesis.
Uzmes brasna s obje sake, pune da budu, te prosij kroz sito,zna se zametnut' kakva baja, ne do Bog. A u drugu posudu, pa ko saka velicine,haj tako da kazem, uzmi masla pa ga istrgaj onako u komade.
Sad trebas dobro to rukama da izradis, treba malo duze, alnemoj da zuris. Nek' se fino maslo otopi medj' rukama.
Kad se skoro pa otopilo, dodaj ono brasno, al nemoj sveodjednom, prvo stavi pola, pa sve pomalo dodaji, osjetices pod rukama. Palagano krenes mjesiti, cim pocne da se lijepi za ruke, a ti opet dodaj saku brasna.I sve tako...
Ma osjetices pod rukama...
Kad krene tijesto samo da se odvaja od ruku, potari brasnoms krajeva sta je ostalo tijesta."
Samo mi je kroz glavu proleti, sto nisam ponijela teku ili bar zatrazila papir da zapisem, pa onda skontam, ma haj, nema tu nista kompikovano, tri sastojka i eto ga.
Mislim,zavrsila... Kad opet uzdahnu i nastavi:
"Od tog tijesta prepolovi na 4 dijela, ko loptenapravi, pa prekrij, nemoj da se susi.
Rukama ko da oklagiju drzis pa sve tânji da dobijes ko cijev neku. Razumijes me?!"
Klimnuh... Sve razumijem, znam kako cijev izgleda.
"Kad budes k'o prst debljine dosla, e nemoj vise. Onda uzmes noz, pa onom tupom stranom rezes, al nakoso, ev' ovako." Pa mi pokaza rukom pod kojim uglom je rezan lokum u tanjiru.
"E kad si sve to izrezala, poredaj ih u pleh, al nemoj preblizu jedan drugog, nek disu, malo i narastu. vid' ces.
Kad sve izrezes, peces, al to moras paziti. Iskreno da ti kazem, to i jest najteze. Hoce preletiti. Eeeee, zato moras sve vrijeme pored njih stajati i gledati.
Peces jedno, pa sta ti ja znam, jedno deset min na jakojvatri, al pazi, ne prejakoj. I onda smanjis skroz ono. Ma ne znam ti rec', kako je snaha kupila ovaj novi sporet, ne znam na njega."
Okrenu se prema kuhinji.
"Jasminaaaa, koliko ono na rerni bude?!"
"Majko,izmedju 80 i 100!"
"Eeh jes, tako je. Smanjis skroz tako i ostavi nek se lagano tiste.Al ne odmici jos od sporeta, vruca je rerna jos pa hoce planuti,pogledaj ako osjetis da mirisu, okreni ih pa vrati onda.
Neka ih jedno po sata, ma Boga mi i jace... Vid'ces...
Kad budu gotovi dobro ih uvaljaj u staub secer, metni ijedan vanilin secer, nek mirise malo.
Nemoj ih nicim prekrivati, nek' se fino ohlade, pa onda smjesti ih u kakvu kutiju, nemoj da je plasticna, hoce povuci miris. Stavi u od cipela ako imas, sve moze da ti stane.
Skloni nek stoje gdje na hladnom, ja ih stavim u nastavak ispod stepenica, sa brasnom i pilavom."
Proslo je, cini mi se i minut, dok sam shvatila da je prestala pricati. Nit sta reci, nit sta pitati. Ugledah joj blagi osmijeh nalicu i kako se pridize da ustane.
"Boli me vala ovaj lijevi kuk, ne mogu dugo da sjedim"
Jetrva me pogleda, naisareti mi da je vakat da krenemo, te se digosmo.
" Eto hadzinice moja, mi bi da krenemo, vakat je..."
"Vala ste mogle jos malo posjediti, vi meni halalite,ja ne mogu dugo na seciji, boli me... Jasminaaaaaa, spakuj im u onu kutiju od sladoleda, lokuma, de pohiti"
"Ma nemojte hadzinice, ne treba", a sve mi nesto oko srca drago .
"Poselamite kuci, Salihu posebno, recite joj nek'dodje, a i ja cu, samo da me malo popusti"
Poselamismo se. Poljubih je u obraz bijeli, a sve rukama drzim njenu saku, zao mi je pustiti.
Najradije bih joj ruku prinijela usnama i poljubila, te divne smezurane pjegave ruke sto prave onakve lokume.
Ne poljubih, nesto me bi stid...
Stisnu me drugom rukom za lakat, priblizi mi se, k'o da hocenesto da mi sapne, neku tajnu... "Nemoj puno brasna odjednom, da ne budupretvrdi, a ne valja ni premekane... Pomalo, osjetices pod prstima kad je tamam."
Cini mi se ni ne sjedosmo, udje njena snaha i donese tacnu sa findzanima, a za njom eto i hadzinice, nosi tanjir sa lokumima."Evo malo, uz kafu."
Sporim pokretom se spusti na seciju, prosle godine je dvaputa u banje isla, kaze, evo treca godina kako kuburi sa kukom.
Jetrva i hadzinica godinama se paze i uvijek imaju sta pricati.Ja sjela ukraj i slusam, sta cu... Ne ide niti da sta pricam, niti dasta pitam.
Srknuh gutljaj kafe te desnom rukom krenuh da uzmem lokum, alijevu ono drzim ispod, da ne poprznim po cilimu i seciji. Osjetila sam kako mirise i prije nego sam ga prinijela ustima. Krenuh da zagrizem... Ma samo stoga jezikom dotaknuh, prepolovi se na pola, te brze bolje zatvorih usta, da mi ne pobjegne.
Ma cini se sam sam istog trena zazmirila, u prvi mah i nesvjesna toga, a on poce da se topi, haman pa sam od sebe... Mrdnut ja nemogu, ni jezikom nit mozgom... K'o omadjijana se prepustih lokumu, sta cu mu,jaci je bio od mene...A on mirom mirise, na maslo, a pršti tek toliko dok sesav ne otopi u ustima i klizne niz grlo. Nema tu zvakanja, kakvo zvakanje..Mislim da bi se hadzinica smrto uvrijedila da je vidjela da lokum prevrcem poustima...
Nije to trajalo dugo, koliko vec treba da se pojede lokum velicine malog prsta.
Kad sam vec postala svjesna da zmirim, otvorim oci i cujem sebe kako pitam:
"Halalite hadzinice, hocete li mi molim Vas reci kako vam ispadnu vako plahi, divni... Ovako bijeli, prhki, isti, a vako se tope imirisu?"
Smjesak joj preleti preko bijelog smezuranog lica, ipak ima hadzinica finih godina, ako ne i preko 70.
Nekako, ucini mi se, tesko uzdahnu, uze jastuk da se fino namjesti i prebaci tezinu na drugi kuk, te poce:
"Nema se 'ceri sta reci, obicni lokumi sto ono idu sa maslom, to kad eto insan ne zna sta bi, uvijek to caskom zamjesis.
Uzmes brasna s obje sake, pune da budu, te prosij kroz sito,zna se zametnut' kakva baja, ne do Bog. A u drugu posudu, pa ko saka velicine,haj tako da kazem, uzmi masla pa ga istrgaj onako u komade.
Sad trebas dobro to rukama da izradis, treba malo duze, alnemoj da zuris. Nek' se fino maslo otopi medj' rukama.
Kad se skoro pa otopilo, dodaj ono brasno, al nemoj sveodjednom, prvo stavi pola, pa sve pomalo dodaji, osjetices pod rukama. Palagano krenes mjesiti, cim pocne da se lijepi za ruke, a ti opet dodaj saku brasna.I sve tako...
Ma osjetices pod rukama...
Kad krene tijesto samo da se odvaja od ruku, potari brasnoms krajeva sta je ostalo tijesta."
Samo mi je kroz glavu proleti, sto nisam ponijela teku ili bar zatrazila papir da zapisem, pa onda skontam, ma haj, nema tu nista kompikovano, tri sastojka i eto ga.
Mislim,zavrsila... Kad opet uzdahnu i nastavi:
"Od tog tijesta prepolovi na 4 dijela, ko loptenapravi, pa prekrij, nemoj da se susi.
Rukama ko da oklagiju drzis pa sve tânji da dobijes ko cijev neku. Razumijes me?!"
Klimnuh... Sve razumijem, znam kako cijev izgleda.
"Kad budes k'o prst debljine dosla, e nemoj vise. Onda uzmes noz, pa onom tupom stranom rezes, al nakoso, ev' ovako." Pa mi pokaza rukom pod kojim uglom je rezan lokum u tanjiru.
"E kad si sve to izrezala, poredaj ih u pleh, al nemoj preblizu jedan drugog, nek disu, malo i narastu. vid' ces.
Kad sve izrezes, peces, al to moras paziti. Iskreno da ti kazem, to i jest najteze. Hoce preletiti. Eeeee, zato moras sve vrijeme pored njih stajati i gledati.
Peces jedno, pa sta ti ja znam, jedno deset min na jakojvatri, al pazi, ne prejakoj. I onda smanjis skroz ono. Ma ne znam ti rec', kako je snaha kupila ovaj novi sporet, ne znam na njega."
Okrenu se prema kuhinji.
"Jasminaaaa, koliko ono na rerni bude?!"
"Majko,izmedju 80 i 100!"
"Eeh jes, tako je. Smanjis skroz tako i ostavi nek se lagano tiste.Al ne odmici jos od sporeta, vruca je rerna jos pa hoce planuti,pogledaj ako osjetis da mirisu, okreni ih pa vrati onda.
Neka ih jedno po sata, ma Boga mi i jace... Vid'ces...
Kad budu gotovi dobro ih uvaljaj u staub secer, metni ijedan vanilin secer, nek mirise malo.
Nemoj ih nicim prekrivati, nek' se fino ohlade, pa onda smjesti ih u kakvu kutiju, nemoj da je plasticna, hoce povuci miris. Stavi u od cipela ako imas, sve moze da ti stane.
Skloni nek stoje gdje na hladnom, ja ih stavim u nastavak ispod stepenica, sa brasnom i pilavom."
Proslo je, cini mi se i minut, dok sam shvatila da je prestala pricati. Nit sta reci, nit sta pitati. Ugledah joj blagi osmijeh nalicu i kako se pridize da ustane.
"Boli me vala ovaj lijevi kuk, ne mogu dugo da sjedim"
Jetrva me pogleda, naisareti mi da je vakat da krenemo, te se digosmo.
" Eto hadzinice moja, mi bi da krenemo, vakat je..."
"Vala ste mogle jos malo posjediti, vi meni halalite,ja ne mogu dugo na seciji, boli me... Jasminaaaaaa, spakuj im u onu kutiju od sladoleda, lokuma, de pohiti"
"Ma nemojte hadzinice, ne treba", a sve mi nesto oko srca drago .
"Poselamite kuci, Salihu posebno, recite joj nek'dodje, a i ja cu, samo da me malo popusti"
Poselamismo se. Poljubih je u obraz bijeli, a sve rukama drzim njenu saku, zao mi je pustiti.
Najradije bih joj ruku prinijela usnama i poljubila, te divne smezurane pjegave ruke sto prave onakve lokume.
Ne poljubih, nesto me bi stid...
Stisnu me drugom rukom za lakat, priblizi mi se, k'o da hocenesto da mi sapne, neku tajnu... "Nemoj puno brasna odjednom, da ne budupretvrdi, a ne valja ni premekane... Pomalo, osjetices pod prstima kad je tamam."
No comments:
Post a Comment